Comments are off for this post

Djela apostola i njihova istinitost

Pošto se neki datumi u Djelima apostolskim nisu mogli vremenski uklopiti u Pavlove poslanice, dugo vremena se smatralo da je Luka sa svim nepouzdan. On izvještava o mnogim pojedinostima Pavlove misijske djelatnosti, jer je često u dužim vremenskim intervalima bio njegov pratilac na misijskim putovanjima.
Međutim, mnogi istraživači mu to nisu vjerovali smatrajući ga pripovjedačem bajki. Princip koji je važio jeste, da bi mu se vjerovalo, tek kada bi izvjesne pojedinosti bile potvrđene još na nekom mjestu.

Pro­kon­zul­ Galion
Klasičan primjer za ovu sumnju protiv Luke jeste slučaj Galija. U Djelima Apostolskim 18,12 Luka izvještava da je Galion bio prokonzul Ahaje (Grčka) za vrijeme Pavlove misijske aktivnosti u Korintu.
O životu Galiona raspolažemo približno tačnim podacima,pošto je bio brat Seneke, rimskog filozofa pod carem Neronom.
Seneka, Tacit i drugi izvještavaju o mnogim detaljima iz Galionovog života. Međutim, oni ne izvještavaju da je u nekom vremenu bio prokonzul Ahaje. Znači, Luka mora da se prevario ili je sve jednostavno izmislio.O ovom pitanju i o nepouzdanosti Luke kao istoričara, diskutovali su brojni stučnjaci, sve dok nije pronađen natpis koji ne samo što potvrđuje da je Galion stvarno bio prokonzul Ahaje, nego navodi i godinu, naime 51.godinu n.e.Ono što je do tada važilo kao Lukin plod mašte, odjednom je postao odlučujućiključ za datiranje Novog zavjeta.

Po­li­tička­ or­ga­ni­za­ci­ja­ Rim­skog ­carstva
Luka je u svojstvu istoričara vjerodostojan, budući da do najsitnijih detalja spominje različite činove rimskih službenika u raznim gradovima i provincijama carstva.
Recimo, on izvještava da je u Solunu postojao „gradski poglavar” (Djela Apostolska 17,6 po­li­tar­chesu našem prevodu„poglavar”), na Malti „poglavar” (28,7pro­tos), u Filipima dva„poglavara” (16,20 strategoi), a u Efesu „gradski pi sar” (19,35 gram­ma­te­us). Svi ovi različiti nazivi potvrđeni su na osnovu zapisa u tim mjestima.Dakle, Luka u svom istorij skom djelu da je veoma preciznu sliku političkih prilika. Pa to i nije moglo da bude drugačije. I njegovi čitaoci su živjeli u svijetu koji on opisuje. Da je teza, po kojoj je on izmislio mnoge stvari, bila tačna, ni jedan čitalac ne bi ozbiljno shvatio njegovo djelo. Luka je ipak bio vjerodostojan. Njemu je bilo izuzetno važno da precizno izvještava.

Lu­ki­na ­namjera
Luka je ovu namjeru, tj. tačan istorij ski opis, iskazao u predgovoru svog jevanđelja: „Mno­gi­ su­ pre­du­ze­li­ da­ opišu­ do­gađaje­ ko­ji­ su­ se­ odigrali­ među­ na­ma­ ona­ko­ ka­ko­ su­ nam­ ih­ pre­nije­li­ oni­ ko­ji­ su­ od­ počet­ka­ bi­li­ očevi­ci­ i­ slu­ge­ Riječi,­ pa­ sam­ i­ ja,­ uvaženi­ Te­ofi­le,­ pošto­ sam­ od­ počet­ka­ sve­ pažljivo­ is­pi­tao,­ na­umio­ da­ ti­ na­pišem­ sve­ po­ re­du,­ da­ uvi­diš­ vje­ro­dos­toj­nost­ ono­ga­ o­ čemu­ si­ poučen (Luka 1,1-4).
Teško da se može bolje izraziti namjera da se tačno i brižljivo istražuje i izvještava. Lukino djelo se ponovo poštuje. Istoričari starog vijeka koji se bave izučavanjem prvog vijeka, cijene ga kao istorijski krajnje pouzdanog. Klasični arheolog, ser Viljem Remzi (Sir William Ramsay) odao je Luki naročito priznanje. Započeo je pretpostavkom da je nemoguće vjerovati i jednoj Lukinoj riječi ako mimo njega ne postoji još neki dokaz za određenu činjenicu.
Međutim, što se više bavio istorijskim prikazima Lukinog jevanđelja, sve mu je bilo jasnije da je Luka u svim bitnim tačkama krajnje pouzdan. Čak je hvalio Luku kao najboljeg istoričara od vremena Tukididisa (upor. njegove knjige „Pavle putnik i rimski građanin” i „Doprinosi nedavnih otkrića vjerodostojnosti Novoga zavjeta” = „Paul the Traveller and Roman Citizen” i „The Be aring of Recent Discovery on the Trust worthiness of the New Testament”).
Može da se navede još čitav niz drugih primjera. Naročito, iskopavanja u Korintu potvrdila su osporavane novozavjetne podatke.

Možemo­ vje­ro­va­ti­ No­vom ­zavjetu
Na osnovu ovih nekoliko primjera jasno je da su spisi Novoga zavjeta u opisivanju spoljnjih događanja u Rimskom carstvu prvoga vijeka uglavnom tačniji nego što se dugo vremena pretpostavljalo u nauci i kao što to i danas misle mnogi savremenici.
Svakako, jasno je da pouzdanost i tačnost u spoljašnjim stvarima ne mora automatski značiti da je isti na ono što se iskazuje o Isusovom božanstvu, čudima, njegovom vaskrsenju i o drugim važnim biblijskim temama. Isusovu tvrdnju da je Božiji sin nije moguće naučno i istorijski ni dokazati ni ti opovrgnuti. Ipak, trebalo bi da budemo fer i da Novom zavjetu poklonimo pažnju, znajući da je pouzdan u svim aspektima, gdje je moguće izvršiti provjeru.

Izvor: “Zašto vjerovati u Isusa Hrista?” Roland Verner

Comments are closed.