Comments are off for this post

Hrist i kriza

Ponekad se čini kako bez obzira kamo pogledali vidimo krizu! U takvim se vremenima treba hrabriti sjećanjem kako se Božji narod i ranije često nalazio u kritičnim situacijama. Biblija bilježi mnoge teške okolnosti u kojima se u prošlosti našao Božji narod. A što je najbolje od svega, Biblija bilježi značajne stvari koje je Bog činio za svoj narod u danima krize. Kaže nam se da su ovakve okolnosti zabilježene upravo iz tog razloga, a ‘…sve što je nekada napisano, napisano je nama za pouku, da strpljivošću i utjehom koju daje Pismo, trajno imamo nadu.’ (Rimljanima 15, 4) Sveto pismo rječito svjedoči o činjenici da Bog svoj narod u vrijeme krize nikada ne ostavlja na cjedilu!

Pred Crvenim morem u 2. Mojsijevoj, u 14. poglavlju, nalazimo Božji narod suočen s velikom krizom. Tek što su bili čudesno izbavljeni, nakon mnogih naraštaja u ropstvu, put im je prema zemlji koju im je Bog obećao dati u nasljeđe zapriječen Crvenim morem. I dok razmišljaju o tome kako će proći, začuju iza sebe veliko komešanje. Okrenu se i, na svoje zaprepaštenje, vide horde egipatskih vojnika koje se spremaju obrušiti na njih. Predstoji im uništenje. Naprijed ne mogu, ispred njih se pruža Crveno more. Nazad ne mogu, egipatska vojska brzo napreduje prema njima. Izbavljenja nema ni lijevo, ni desno. Jedina im je nada izbavljenje odozgo. Mojsije im se u trenutku očaja obraća junačkim riječima: ‘Ne bojte se! – reče Mojsije narodu. – Stojte čvrsto pa ćete vidjeti što će vam Jahve učiniti da vas danas spasi: Egipćane koje danas vidite nikad više nećete vidjeti. Jahve će se boriti za vas. Budite mirni!’ (2. Mojsijeva 14, 13.14)

Ovo su prave riječi za trenutke krize. Ljudska nemoć je Božja prilika. Kriza daje Bogu priliku za djelovanje! Božja se moć nikada ne otkriva slavnije no u teškim okolnostima.

Kada je Golijat prkosio Bogu

Još jedna kriza iz koje možemo crpiti snagu zapisana je u 1. Samuilovoj 17. poglavlju. Ovaj put se ne radi o Egipćanima, već o Filistejcima koji su prijetili Božjem narodu. Neprijateljski junak je div visok 2,7 metara! Izlazio je dan za danom pred izraelsku vojsku, izazivajući ih da pošalju nekoga ko će se s njim boriti i prkoseći Bogu Izrailjevu. ‘A čim su Izraelci ugledali tog čovjeka, pobjegoše svi daleko od njega, i strah ih uhvati.’ (1. Samuelova 17, 24) Budući da Bog ne treba uvijek neke posebne načine rješavanja krize, tako nije poslao drugog Golijata, većeg i jačeg, kako bi se suprotstavio ovome. Umjesto toga, Bog je odabrao mladog pastira. David je pošao suprotstaviti se divu noseći pastirsku praćku i pet okruglih kamenova iz potoka, i s tako jednostavnim oružjem izvojevao je pobjedu.

I nama, kao i izraelskoj vojsci, nakon što smo iscrpili sve ljudske izvore, preostaje Bog. I danas vani u svijetu postoje Golijati koji izazivaju nebeskog Boga! Dobro bi uradili kad bi se sjetili da je Davidov Bog još uvijek Bog, i danas, te da ima načine i sredstva za postizanje svojih ciljeva i to s neuglednim sredstvima i na iznenađujuće neočekivane načine.

Božje nevidljive sile

U 2. Carevima 6. poglavlju, zabilježena je još jedna kriza. Ovaj put Sirijci prijete Božjem narodu. Biblija kaže da: ‘Ujutro, ustavši čovjek Božji iziđe, a to oko grada stoji vojska s konjima i kolima! Njegov mu momak reče: ‘Ah, Gospodaru moj, što nam je činiti?’ ‘ (2. Carevima 6, 15) Jelisijev odgovor uznemirenom sluzi dobro je štivo za čitanje u teškim trenucima: ‘Ne boj se, jer ih ima više s nama nego s njima.’ I Jelisije se pomoli ovako: ‘Gospode, otvori mu oči da vidi!’ I Gospod otvori oči momku, i on vidje: gora oko Jelisija sva prekrivena ognjenim konjima i kolima!’ (2. Carevima 6, 16.17) Tako lako zaboravljamo.

Tako lako usmjeravamo pažnju na sile zla koje kao da teže uništiti sve pred sobom i izbrisati i samo Božje ime s lica zemlje. Sa strahom razmišljamo o trećini nebeskih anđela koji su slijedili Sotonu u pobuni protiv Boga i koji nas nastoje uništiti (vidi Otkrivenje 12, 4.7-9), a zaboravljamo na dvije trećine anđela koji su ostali odani Bogu. To znači da su sile zla brojem nadmašene dva prema jedan! Nemojmo ovo nikada zaboraviti! Često čujemo kako đavo radi prekovremeno. I to je tako. Ali, ne zaboravimo kako sile na Božjoj strani isto tako rade prekovremeno. I dok su sile zla posvećene našem uništenju, ne zaboravimo da su sile dobra posvećene našem spasenju. I ima ih dvaput više no neprijateljskih.

Hrist u peći

Razmotrimo sada kriznu situaciju u kojoj su se našla tri čovjeka Božja koja su živjela kao zarobljenici u Vavilonu. Navuhodonosor, car vavilonski, bio je jedan od najvećih među istorijskim vladarima svjetskih velesila. U ravnici Duri podigao je golem kip i svim svojim podanicima zapovjedio da se pred kipom okupe i poklone mu se. Trojica carevih podanika odbila su izvršiti njegovu zapovijest.Oni nisu bili spremni obožavati ni jednog čovjeka. Njihova potpuna odanost pripadala je samo Bogu.

U velikom gnjevu kralj je naredio da se trojica mladih pobunjenika bace u peć, a prezriv odgovor bio je: ‘…i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?’ (Danilo 3, 15) Središnji lik ove priče ipak nije Navuhodonosor, niti su to nepopustljiva trojica, Sedrak, Misak i Avdenago. Središnji lik u žarište priče dolazi u plamenu: ‘Tada se kralj Navuhodonosor zaprepasti i brzo ustade. Zapita svoje savjetnike: ‘Nismo li bacili ova tri čovjeka svezana u oganj?’ Oni odgovoriše: ‘Jesmo, care!’ On reče: ’Ali ja vidim četiri čovjeka, odriješeni šetaju po vatri i ništa im se zlo ne događa; četvrti je sličan sinu Božjemu.’ (Danilo 3, 24.25) Hrist je sa svojim slugama, u krizi, ušao u vatru! On je sa svojim slugama u vatri i danas. Sa svojim će slugama u vatri biti i sutra. Ostaje s njima u vatri sve do kraja vremena.

Oluja na Galilejskom moru

Isus je s učenicima prelazio Galilejsko more u malom čamcu kada se na njih spustila strašna oluja. ‘Ut o nastade silna oluja, a valovi su tako navalili na lađicu da su je već napunjali. On bijaše na krmi i spavaše . Tada ga probudiše i rekoše mu: ‘Učitelju, tebe se ništa ne tiče što mi ginemo?’ On se tada probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: ‘Utišaj se! Umukni!’ Vjetar prestade i nastade velika tišina. A njima reče: ‘Zašto se toliko strašite? Kako nemate vjere? Njih spopade velik strah, te su jedan drugomu govorili: ‘Ko je dakle, ovaj, da mu se i vjetar i more pokoravaju?’ (Marko 4, 37-41)

Ima trenutaka u našem životu kad osjećamo da u nama srce plače: Zar te se ništa ne tiče što mi ginemo? Gospode, zašto ne učiniš nešto? Hoćeš li samo stajati prekrštenih ruku i gledati kako tonemo? Svi smo mi to iskusili i u ličnim i u zajedničkim krizama. Ova je priča zapisana u Bibliji kako bismo vi i ja mogli znati da u životnim olujama postoji Neko tko je jači od oluje. Vjetar i valovi još Ga slušaju. A kada ustane i zapovjedi: ‘Utišaj se! Umukni!’, vjetrovi i danas prestaju i nastaje potpuni mir. Nama koji živimo u vrijeme krize, Isus kaže: ‘Utolite i poznajte da sam ja Bog, Ja sam uzvišen po narodima, nad svom zemljom uzvišen!’ (Psalam 46, 10) Budite hrabri. U krizama, Hrist je uvijek s vama.

Geofrrey Garne

Izvor: https://adventisti.hr/media/znacivremena/

Comments are closed.