Comments are off for this post

Kako možeš iskusiti silu vjere?

U proteklih 25 godina naučnici su detaljno ispitivali vezu između vjere i religijskog uvjerenja. Vjera stvara pozitivnu promjenu u našem fizičkom, mentalnom i emocionalnom zdravlju. Iako istraživanje još uvijek traje i nemamo sve odgovore, ipak znamo da je vjera veoma bitna. Poznati univerziteti, državne naučne institucije u oblasti javnog zdravlja i privatne organizacije koje se bave zdravljem, svi su došli do istih zaključaka. Snažan religijski sistem može da poboljša zdravlje. Evo dva primjera koji govore kako određena doza duhovnosti može uticati na vas:

U istraživanju rađenom u Kaliforniji došlo se do zaključka da su vjernici koji učestvuju u crkvenim aktivnostima koje podupire crkva, primjetno pod manjim stresom kada je riječ o finansijama, zdravlju i drugim svakodnevnim problemima koji nisu duhovne prirode. Druga istraživanja otkrila su da duhovnost doprinosi smanjenju samoubistava, zloupotrebe alkohola i droga, kriminala i stope razvoda. Prema naučnoj studiji rađenoj na Univerzitetu Kolumbija, žene koje su imale pobožne majke bile su za 60% manje izložene riziku da budu depresivne nego žene čije majke nisu bile toliko pobožne. Još jedno istraživanje pokazalo je da su ćerke iste vjere kao i njihove majke imale za 71% manji rizik da budu utučene, dok je kod sinova taj rizik bio 84% manji.

Dakle, ova i mnoga druga slična istraživanja pokazala su da snažan religijski sistem može biti činilac koji može da poboljša zdravlje.

Vjera mijenja

Hajde da istražimo istinsku biblijsku vjeru: „A vjera je srž svega čemu se nadamo i dokaz o stvarima koje ne vidimo“ (Jevrejima 11,1). Vjera gleda naprijed, pošto je ona „srž svega čemu se nadamo“. Riječ prevedena sa „srž“ na originalnom jeziku znači „osnova“, što upućuje na ideju da je vjera temelj našeg života. Međutim, vjera seže i u više sfere budući da je „ona dokaz o stvarima koje ne vidimo“.

Vjera je ubeđenje da će veliki Bog ispuniti sve naše snove. Vjera u Boga će nas osnažiti i pomoći da pobijedimo svaku poteškoću i prevaziđemo svaku prepreku, sve dok ne dođe dan kada ćemo konačno primiti nagradu u Njegovom vječnom carstvu. Elen Vajt jasno opisuje prirodu biblijske vjere: „Vjera je povjerenje u Boga – vjerovanje da nas On voli i da zna šta je za nas najbolje.“

Dakle, vjera osnažuje naše čitavo biće i hrabri naša srca. Vjera obnavlja našu nadu. Vjera proširuje naše viđenje onoga što jeste i upućuje na ono što može da bude. Vjera ima povjerenja u Božja obećanja i prima Božje darove prije nego što ih dobije. Vjera je ljekovita.

Nebeska galerija slavnih

To je vjera koja je osposobila heroje Starog zavjeta da se suoče sa raznim izazovnim situacijama i pri tom ostanu odani Gospodu. Avelj, Enoh, Noje, Avram, Jakov, Josif, Mojsije i drugi heroji koji se pominju u Jevrejima poslanici 11 u jednom su bili isti – u vjeri koja ih je održa-vala i krijepila u njihovom životu. Jevrejima 11 navodi heroje vjere tokom vjekova. Njihova imena zapisana su u „nebeskoj galeriji slavnih“.
Čudno je što je kao prvi primjer vjere naveden čovjek koji umire. Ovde nema čudesnog izbavljenja: „Vjerom prinese Avelj Bogu veću žrtvu nego Kain, kroz koju dobi svjedočanstvo da je pravednik, kad Bog posvjedoči za dare njegove; i kroz nju on mrtav još govori“ (stih 4). Pismo nam govori da je Avelj bio pravedan čovjek, ali je ipak bio ubijen zbog svoje vjere. Da nije imao vjere, ostao bi živ. Kain nema vjeru, ali živi. Avelj ima vjeru, ali umire. Ovo možda izgleda čudno onima koji pogrešno razumiju čistu vjeru. Vjera nema uvijek kraj kakav se može vidjeti u holivudskim filmovima, ali čista vjera istrajava uprkos svemu.

Pogledajmo Enoha, sledećeg u ovoj kraljevskoj lozi vjere: „Vjerom bi Enoh prenesen da ne vidi smrti; i ne nađe se, jer ga Bog premjesti, jer prije nego ga premjesti, dobi svjedočanstvo da ugodi Bogu“ (stih 5). Da nije imao vjeru, umro bi. Enoh ima vjeru i živi, a Avelj ima istu vjeru i umire. Svaki od tih velikana vjere koji se pominju u Jevrejima poslanici uči nas kako da vjerujemo Bogu. Enoh pokazuje svoje povjerenje u Njega kada prelazi u vječni život, a Avelj pokazuje povjerenje u Njega u trenutku smrti.

Pogledajte kako se razlikuju Noje i Avram: „Vjerom Noje primivši zapovijest i pobojavši se onog što još ne vide, načini kovčeg za spasenje doma svog, kojim osudi sav svijet, i posta naslednik pravde po vjeri.“ Vjera je Noja navodila da učini sve kako mu je Bog rekao iako se većini u njegovo vrijeme to činilo besmislenim. Noje je poslušno slijedio Božja uputstva. Gradio je barku sto dvadeset godina uprkos činjenici da za to vrijeme ni kap kiše nije pala. Eto, to je vjera..Avramovo iskustvo je posve suprotno: „Vjerom posluša Avraam kad bi pozvan da iziđe u zemlju koju htede da primi u nasledstvo, i iziđe ne znajući kuda ide“ (stih 8). Vjera ga je odvela iz sigurnosti rodnog mjesta i uputila u nepoznato.

Kakve li razlike! Avelj je vjerovao i umro, a Enoh je vjerovao i preživio. Noje je ostao tamo gde jeste u vjeri, a Avram je krenuo u pustolovinu u vjeri. I sve do kraja poglavlja nailazimo na takve suprotnosti.

Sara je začela dijete sa 90 godina. Godinama kasnije, Avram je odnio dijete, Isaka, na brdo Moriju kada mu je Bog zapovijedio da žrtvuje svoga sina. Bog je prihvatio Avramovu vjeru i oslobodio dijete.

Vjera ne govori Bogu šta ja želim, pošto je ubeđena da će mi On dati to što želim. Vjera je istrajno povjerenje u Boga uprkos okolnostima u kojima se nalazimo. Možda se suočavamo sa bolestima koje mogu ugroziti život, ili uživamo u dobrom zdravlju. Možda smo zadovoljni svojim domom, ili se suočavamo sa selidbom i plašimo se toga. Možda napredujemo na polju finansija, ili se borimo da isplatimo ratu za kredit. Možda je naš brak dobar i uživamo u njemu, ili su naši bračni odnosi zategnuti. Možda osjećamo da smo blizu Bogu, a možda da smo se udaljili od Njega. Vjera ne zavisi od naših osjećanja ili okolnosti u kojima se nalazimo (Avakum 3,17-19). Svi velikani vjere koji se pominju u Jevrejima 11 imali su nešto zajedničko: Vjerovali su Bogu.

Kako uvećati vjeru?

Šta radite kada vam je vjera slaba? Pogledajte tekst u Rimljanima 12,3: „Nego da mislite u smjernosti kao što je kome Bog udijelio mjeru vjere.“ Kada svjesno izaberemo da priđemo svemoćnom Bogu punom ljubavi i vjerujemo Mu, On u naša srca stavlja određenu dozu vjere. Tako je vjera dar od Boga. Što više budemo koristili taj dar, on će više rasti. Vjera raste kada učimo da imamo povjerenje u Boga u iskušenjima i izazovima sa kojima se suočavamo u životu. Ponekad vjera kod nekoga može porasti u najtežim okolnostima. Nekada su trenuci najvećeg očaja trenuci najveće vjere.
Naša vjera raste i kada duboko promišljamo o Božjim riječima. Kada biblijska istina ispuni naš um, naša vjera raste. Pismo potvrđuje ovu božansku stvarnost: „Tako, dakle, vjera biva od propovijedanja, a propovijedanje riječju Božijom“ (Rimljanima 10,17). Što se naš um više bude punio Božjom Riječi, i vjere će biti više. Povjerenje u Boga osnažuje čitavo naše biće. Ona nas fizički, mentalno, emocionalno i duhovno jača. Čak i kada patimo od bolesti koja ugrožava naš život, naša vjera se uzdiže iznad onoga što jeste ka onome što će biti. Mi se čvrsto držimo „blažene nade“ i radujemo se Hristu koji se vraća u slavi, a tada više neće biti bolesti. Sve do tog dana živimo vjerom u Isusa, koji je jedini pravi izvor svakog iscjeljenja.

Tekst u Journal of the American Academy of Child and Adolescent Psychiatry, 1997.5 Elen Vajt, Vaspitanje, 226.

Mark Finli

Comments are closed.