Comments are off for this post

Mogu li mrtvi govoriti?

Da li ste vi automobil ili računar? „To je smiješno”, kažete. „Nisam ni jedno ni drugo. Ja sam ljudsko biće.”
Istina, ali hajde da ipak dalje slijedimo to pitanje. Automobili i računari imaju nešto zajedničko sa nama ljudima: potrebna nam je inteligencija da bismo pravilno funkcionisali. Ipak, automobili nemaju sopstvenu inteligenciju. Potrebno je da inteligenti vozač uđe u automobil, pokrene motor i odveze se. Kada inteligentni vozač stigne na svoje odredište, on gasi motor i automobil „umire”. Inteligentni vozač automobila zatim izlazi iz „mrtvog” automobila i ide svojim putem.

Računar je drugačiji. Njegova inteligencija je ugrađena. Ipak, ta inteligencija leži uspavana sve dok se računar ne poveže sa izvorom električne energije. Kada elektricitet uđe u računar, on postaje „živ” i obavlja razne inteligentne zadatke. Kada se struja isključi, inteligencija računara „umire”. RAČUNARU JE I DALJE POTREBNO LJUDSKO BIĆE KOJE ĆE GA UKLJUČITI U STRUJU.

Neki ljudi vjeruju da, kao automobil, naša inteligencija dolazi iz duše koja prebiva u našem tijelu. Ova duša je besmrtna i nikada ne može umrijeti, pa kada tijelo umre, duša napušta tijelo i nastavlja svoju inteligentnu aktivnost na nekom drugom mjestu.
Biblijski izvještaj o stvaranju pomaže nam da razumijemo način na koji smo mi, ljudska bića, stvoreni – da li kao automobil ili kao računar. Prva knjiga Mojsijeva 2,7 kaže: „A stvori Gospod Bog čovjeka od praha zemaljskog, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa” („Tako postade čovjek živo biće” – prevod Ivan Šarić). Zapazite dvije stvari. Prvo, kao kod računara, Adamovo tijelo i naše, uključujući i mozak, načinjeno je od fizičkog materijala. Ipak, tek nakon što je Bog udahnuo duh životni u Adama, njegov mozak se uključio i on je postao inteligentno živo biće. To je model računara, a ne automobila.

Smrt je obrnuti proces. Govoreći o smrti, Propovjednik 12,7 kaže: „I prah se vrati u zemlju, onako, kako je bio, i duh se vrati k Bogu, koji ga je dao”. Na jevrejskom jeziku, riječ koja se kod nas prevodi kao „duh” znači „dah” ili „vjetar”. Prema tome, kada umremo, Bog uzima sebi dah života koji je aktivirao naš mozak i naša inteligencija nestaje.

„Sačekaj malo!” kažete. „Dah života koji se vraća Bogu je duša.”
Istina je da Bog uzima nazad nešto od nas kada umremo, ali šta god da je u pitanju, nije inteligentno, jer Propovjednik 9,5 kaže: … „Živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa.” Zato ovaj dah (ili duh) koji se vraća Bogu nije inteligentni dio naše prirode.

Mi ljudska bića slični smo računarima. Kada nas Bog oživi svojim životodavnim principom – dahom života – mi oživljujemo i naša inteligencija se „uključuje.” Kada Bog uzme ovaj životodavni princip i vrati ga sebi, mi umiremo i naša inteligencija se „isključuje”.

Ali kakve veze to ima?
Možda se pitate: „Kakve sada veze ima sa mnom na koji način dobijam inteligenciju? Otkriću to na dan vaskrsenja.”
Tu ste u pravu; kada je u pitanju obična informacija, nije potrebno da znamo da li je inteligentni dio naše prirode sličan automobilu ili računaru. Ipak, postoji veoma važan razlog zašto bi trebalo znati, upravo sada, kako smo stvoreni. Mi nismo jedina inteligentna bića koja žive na našoj planeti. Biblija nam kaže da je prije mnogo hiljada godina jedna trećina inteligentnih bića koja se zovu anđeli postala zla i bila zbačena sa neba na našu planetu (Otkrivenje 12,7–9). Mi ih zovemo demonima ili đavolima. Gospodar zvani sotona ih predvodi i jedan od njihovih osnovnih ciljeva je da nas lažu (Jovan 8,44).

Isus je rekao svojim učenicima da će neposredno prije Njegovog drugog dolaska izaći lažni hristosi i „prevariće mnoge” (Matej 24,5). Godinama kasnije jedan od Isusovih učenika je rekao da će tokom poslednjih dana na zemlji „duhovi đavolski koji čine čudesa” izaći „k carevima svega vasionog svijeta da ih skupe na boj za onaj veliki dan Boga Svedržitelja” (Otkrivenje 16,14). Jedan od Isusovih najodanijih sledbenika, čovjek po imenu Pavle, rekao je nešto slično. „Kog je dolazak po činjenju sotoninom sa svakom silom, i znacima i lažnim čudesima, i sa svakom prevarom nepravde među onima koji ginu” (2.Solunjanima 2,9.10).

Ali kakve veze imaju sotonina prevarna čuda u poslednje vrijeme sa našom potrebom da danas znamo izvor naše inteligencije?

Spiritizam
Nema sumnje da ste čuli za spiritizam. Prema Vujaklijinom rječniku stranih riječi spiritizam je „vjerovanje u duhove, vjerovanje da s one strane groba postoji svijet duhova sa kojima se može, pod izvjesnim okolnostima (posredstvom… naročitih posrednika – medijuma), doći u dodir i opštiti”. Spiritisti vjeruju da, slično vozaču automobila, inteligentni dio naše prirode nastavlja da postoji nakon što umremo.

Ovo vjerovanje je danas vrlo rasprostranjeno. Određeni broj popularnih TV serija i filmova zasnovano je na njemu. Još jedan popularni „dokaz” o inteligentnom životu poslije smrti je takozvano „vantjelesno iskustvo” u kojem ljudi koji su blizu smrti tvrde da su napustili svoje tijelo i lebdjeli kroz mračni tunel do „druge strane”. Nakon što su razgovarali sa preminulim prijateljima i milima i dragima koji su navodno na nebu, vraćaju se u svoja oživljena tijela i izvještavaju o onome što su vidjeli i čuli.

Zatim, tu je veštičarstvo, koje takođe obuhvata ideju da naša inteligencija nastavlja da funkcioniše poslije naše smrti. Nigdje popularnost veštičarstva nije bolje ilustrovana u našoj kulturi kao što je u veoma popularnim knjigama o Hariju Poteru.
Značajno je što se većina hrišćana slaže sa spiritistima da ljudska bića imaju besmrtnu dušu koja nastavlja sa svjesnim postojanjem nakon smrti tijela. Ovo otvara široki raspon mogućnosti da ih demoni varaju tako što se maskiraju kao njihovi preminuli mili i dragi koji uživaju u blaženstvu neba – kada su u stvari njihovi mili i dragi, mrtvi u grobu bez ikakve svijesti i inteligencije.

Kako se poslednji događaji zemaljske istorije budu odvijali u bliskoj budućnosti, sotona će koristiti ovo popularno, ali nebiblijsko, vjerovanje da mrtvi mogu da komuniciraju sa živima kao deo svog plana da prevari. Zato je od ključne važnosti da danas razumijemo istinu o našem ljudskom stanju u smrti. To će vas sačuvati da ne budete prevareni od strane sotonskih saradnika sada i neposredno prije povratka Isusa Hrista.
Konačno, još jedan razlog zašto mnogi radije vjeruju da smo kao automobil je zbog zastrašujuće pomisli da gubimo svijest kada umremo. Ali život poslije smrti ne zavisi od toga da li će se naša svijest nastaviti nakon smrti. On zavisi od prihvatanja Isusa kao našeg Spasitelja i vjerovanja u Njegovo obećanje da će nas vratiti u život „o vaskrsenju, u poslednji dan” (Jovan 11,24).

Zašto Ga još danas ne pozovete u vaš život i dobijete garanciju za vaskrsenje u Njegovo vječno carstvo?

Izvor: www.videlo.org

Comments are closed.