Comments are off for this post

Molitva, proučavanje i vjera

Ako se od nas očekuje da u dublji odnos s Bogom uvedemo svjetovne postmodernističke ljude, onda najprije mi sami moramo uspostaviti takav odnos s Bogom. Ali to je mnogo lakše reći nego učiniti. živimo u vremenu sve veće duhovne nesigurnosti. Prelazak u novi milenijum izazvao je grčevite promjene u svakom području življenja. Brzina i složenost življenja naglo postaju sve veći. Ništa više ne izgleda stabilno.

Elektronska pošta, tekstualne poruke, mobilni telefoni i tableti znače da je posao postao sve složenija cjelodnevna operacija za one koji su tehnički osposobljeni. To takođe znači da su radna mjesta iznimno ranjiva i osjetljiva na konkurenciju iz bilo kojeg mjesta na Zemlji. Povećanje opsega poslova i neuskladivi rasporedi obaveza oduzeli su porodicama stabilnost i trajnost. Mjesto na kojemu ćete živjeti više ovisi o slučaju nego o izboru. I uža i proširena porodica se raspadaju.

Kako da zadržimo i sačuvamo vjeru u ovom sekularnom, postmodernističkom okruženju? Zauzimanje odbrambenog stava, život u strahu i sumnja u svakoga ko se razlikuje od nas nisu rješenje. Umjesto toga, trebali bismo agresivno iskoristiti stvarnost Božje istinske prisutnosti u ovakvom novom svijetu. To znači da trebamo razviti živu vezu s Njim na istim mjestima na kojima je Njegova prisutnost ili odbačena ili zloupotrijebljena. Ali, kako da uspostavimo živu vezu s nekim koga ne možemo vidjeti, čuti ili dodirnuti? Kako da Bog danas postane stvaran u našem životu?

Mjesto na kojem trebamo početi je naš molitveni život. Kao što sam već ranije ustvrdio, pojava slabosti u ličnom molitvenom životu sadrži prva dva koraka na putu prema sekularnoj promjeni. Zato trebamo usporiti, razmisliti i potražiti Njegovu prisutnost. Najjasnija poruka o Bogu koju će većina sekularnih ljudi ikada vidjeti i čuti je upravo ona koju će “pročitati” u životu nekog hrišćanina kojega poznaju.

Uspješni odnosi se grade na dvostranoj komunikaciji — na slušanju i pričanju. Mi učimo o drugim osobama slušajući, i otkrivamo svoju skrivenu osobu govoreći o onome što nam se čini važno. Zamisao o razgovoru s Bogom nije čudna. Svi smo upoznati s pojmom molitve. Međutim, jednostrana komunikacija i jednostrani odnos brzo zastarijevaju i gube privlačnost. Kad je riječ o nekome koga ne možemo vidjeti, čuti i dodirnuti, slušanje može postati prilično izazovno.

Proučavajte kao dio života

Jedan od ključeva žive veze s Bogom u sekularnom postmodernističkom svijetu jest da naučimo kako slušati glas koji većina ljudi nikada nije čula. Najuobičajeniji način kojim se vjernici služe da postignu taj cilj je čitanje Biblije i drugih knjiga i članaka koji govore o Bogu.

Dakle, mjesto na kojem najbolje možemo čuti Božji glas danas nalazi se u Njegovoj pisanoj Riječi i u drugim spisima visoke duhovne vrijednosti.

Život molitve

Kad je riječ o odnosu prema Bogu, razgovarati s Njim u molitvi izgleda da ima više smisla nego slušati nekoga koga ne možete čuti. Lični molitveni život vjerojatno predstavlja najveći izazov s kojim se većina hrišćana suočava. Ja sam se puno puta osjećao kao gubitnik u molitvi. Međutim, tokom godina sam naučio nekoliko činjenica koje su mi vrlo korisne. Mislim da bi neke od tih činjenica bile korisne i vama:

1. Pri molitvi zauzmite onaj stav koji vam najviše odgovara. Nema nijednog propisanog stava pri molitvi. Neki ljudi će vam reći da je jedini ispravan stav da u molitvi budete na koljenima, sa zatvorenim očima i sklopljenim rukama. I, da budem pošten, to je upravo stav koji najčešće zauzimam pri molitvi. Ali, molitve opisane u Bibliji govore o mnoštvu raznovrsnih položaja tokom moljenja. Biblija opisuje ljude kako stoje, kleče ili leže ničice. Neki su se molili otvorenih očiju, a neki zatvorenih. Molili su se sklopljenih ruku ili ruku ispruženih prema nebu. Povezati se s Bogom tokom molitve je mnogo važnije od položaja koji zauzimate. Zauzmite položaj koji vam najviše odgovara. Ključno je da usredsredite svoje misli na Boga i smanjite spoljne uticaje.

2. Usredsredite misli na Boga tako što ćete Mu napisati pismo. Drugi način da usredsredite svoje misli jest proces pisanja. Ali, kad je riječ o molitvi, pisanje je upućeno samom Bogu. Pisati molitvu je kao da Bogu pišete pismo. To se može pretvoriti u prekrasno iskustvo. Ja to uvidim svaki put kad uzmem vremena da pažljivo sročim riječi i stavim ih na papir. Molitva tako postaje još značajnija. Cijeli proces pisanja mi pomaže da kažem Bogu upravo ono što želim, ono što Mu inače ne bih rekao na neki drugi način.

Ukoliko vam zamisao o “zbirci molitava” izgleda pomalo čudno, sjetite se da je najveći dio Psalama zapravo niz pisanih molitava. Ukoliko ste vješti na računaru, možete razmišljati o pisanju molitava kao o elektronskim pismima koje upućujete Bogu umjesto da mu pišete pismo. E-mail nas je naučio da je moguće izgrađivati odnose s drugima čak i kad nismo lično prisutni. Iz nekih razloga ljudi su skloniji da budu pošteniji dok pišu e-mail nego kad komuniciraju na bilo koji drugi način. Spremni su u e-mailu izraziti ono što nikad ne bi napisali u formalnom pismu ili rekli čovjeku u lice. Prema tome, poslati e-mail Bogu može biti uspješan način da unaprijedite svoj molitveni život.

3. Neka molitva izražava bît. Čovjek se može lako moliti kad u molitvi nakratko posjećuje misionare i literarne evanđeliste i moli se za njihov duhovni odnos s Bogom. Jedan od razloga zašto molitva može biti potpuno nepovezana sa svakodnevnim životom krije se i u tome što mi često zanemarujemo iznijeti Bogu upravo ono što nam je važno. Molitva postaje stvarno značajna jedino kad se potpuno otvorimo pred Bogom, kad Mu iznosimo svoje najdublje misli i tjeskobe. Molitva je prilika kad možete govoriti i o onome o čemu ne razgovarate ni sa svojim bračnim drugom. Zapravo ništa od onoga što bismo mogli reći Bogu neće Ga iznenaditi. On već unaprijed sve zna, mnogo prije nego što smo smogli snage doći pred Njega, i On nas voli upravo takve kakvi jesmo.

4. Dopustimo Bogu da odgovori na naše molitve. Druga uspješna molitvena metoda jest da pružimo Bogu priliku da odgovori na naše molitve. Lako je protrčati kroz popis naših molitvenih zahtjeva i onda nastaviti sa svojim svakodnevnim poslovima, nikad ne očekujući da nam Bog stvarno odgovori na neki način. Umjesto toga, uzmite olovku i papir, stavite ih pred sebe i čekajte. Kad završite molitvu, uzmite olovku i pišite sve što vam padne na um. Nešto od toga može biti nevažno i bez mnogo veze. Međutim, u tišini Bog ponekad može odlučiti uticati na srce na neki poseban način koji će se pokazati kao božanski.

Jednoga dana objavio sam na predavanju tu misao. Jedan student iz Kanade bio je potaknut da to iskuša te večeri. Nakon molitve imao je ponovljeni osjećaj da jedna žena u Kanadi želi razgovarati. Budući da je u to vrijeme njegova supruga bila u Kanadi, ne tako daleko od mjesta u kojemu je ta žena živjela, odlučio je pozvati svoju suprugu telefonom i zamoliti je da razgovara s njom.

Sledećeg dana supruga ga je nazvala i rekla da nije mogla stupiti u vezu s tom ženom. On ju je molio da ne odustane. Bio je snažno osvjedočen da Gospod ima neki razlog da upravo u to vrijeme netko treba stupiti u vezu s njom.

Supruga je nazvala još jednom. Ovaj put je žena odgovorila. Njezin odgovor je bio zaprepašćujući. “Prije osam dana umro mi je suprug, i upravo sam se vratila kući od lijekara koji me je obavijestio da imam rak. Sjedila sam kraj telefona i pitala se je li ikome stalo do mene.” Student iz Kanade nije više imao razloga sumnjati da Bog i danas razgovara sa svojim narodom.

5. Naglasak na zahvalnost. Jedan od mojih najomiljenijih propovjednika, Glenn Coon, obično je naglašavao tekst iz Nehemije 8,10: “Radost Gospodnja vaša je sila.” On je čvrsto vjerovao da se tajna duhovne sile krije u radosti koja dolazi od duha zahvalnosti i slavljenja. Nitko ne može ostati žalostan dugo vremena ako se neprestano podsjeća na načine na koje je Gospod obogatio i blagoslovio njegov život.

Coon je predlagao da svakog jutra provedemo malo vremena zapisujući deset razloga za zahvalnost Bogu. Tokom dana svaki od tih razloga treba postati osnova za kratku molitvu. “Hvala Ti, Gospode, na čistom zraku!” “Hvala Ti, Gospode, na crvenim ružama koje sam dobio!” “Hvala Ti, Gospode, što sam živ!” Vrlo “prizemne” i praktične molitve! Iako ovo može izgledati mnogo pojednostavljeno, znam na temelju iskustva da djeluje. Kad se zahvaljujemo Gospodu na posebnim djelima kojima je uticao na naš život, naše srce je puno neizrecive radosti, povjerenja i zahvalnosti. Ništa nam ne može tako uljepšati život kao duh zahvalnosti i slavljenja!

Pronaći vrijeme

Kako pronaći vremena za proučavanje i molitvu usred strašnog tereta odgovornosti koji većina od nas nosi i pod kojim se lomi? Zapravo, vrlo malo ljudi ima na raspolaganju dovoljno vremena da završi sve što želi završiti tog dana. To znači da je na nama da odlučimo što je doista vrijedno našeg vremena, a što nije. Vi ništa ne možete dodati svojemu životu — ukoliko nešto ne oduzmete iz njega!

Problem je u tome što većina od nas ne želi učiniti takav izbor. Mi se trudimo obaviti sve što se postavi pred nas, i to nam zaista ne uspijeva. Neizbježno, mi žrtvujemo ili porodicu, ili molitveni život — ili i jedno i drugo — na oltaru naše neodlučnosti. Kad neko zatraži od mene da prihvatim neko zaduženje ili posao, ja si postavljam pitanje: “Koju ću aktivnost morati izostaviti? Je li to novo važnije i zanimljivije od onoga što moram izostaviti?” Ako mi ne budemo birali, sam život će birati umjesto nas! I možda ćemo biti nesretni zbog njegovog izbora.

Sve to ostavlja velike posljedice na naš duhovni i molitveni život. Naše vrijeme s Bogom često istisnu manje važni poslovi. Prema tome, prvi korak u čvršćoj zajednici s Bogom je pravljenje popisa prioriteta u našem životu.

Činjenica je da se snaga volje jača upotrebom. Odluči da ćeš Boga staviti na prvo mjesto. Kaži to glasno! Piši o tome svojim prijateljima. Odluči što mora otići iz tvojega života ukoliko tvoje duhovno iskustvo treba rasti. Budi pažljiv u dodavanju novih zaduženja i odgovornosti. U svom duhovnom životu, iznad svega ostalog, moramo imati na umu riječi apostola Pavla: “Ali kažem samo jedno …” (Filipljanima 3,13)

Vjera na djelu

Živa veza s Bogom započinje, naravno, s vremenom koje provodimo slušajući Njegov glas iz Njegove Riječi i razgovarajući s Njim u molitvi. Ali ako je naša veza s Bogom ograničena samo na vrijeme provedeno u proučavanju i u molitvi, neće imati na nas onaj trajni uticaj koji nam je nužan. Bez konkretne, praktične vjere koja djeluje u našem životu, duhovno iskustvo će lako biti ograničeno na sáme misli. To bi moglo dovesti do shizofrenog stanja u kojemu vjera utiče na naš život samo kratko vrijeme tokom dana, nakon kojega dolazi bitno posvjetovljeno postojanje u ostatku vremena. Ako trebamo postići promjenu u sekularnom svijetu, naš odnos s Bogom mora dolaziti do izražaja upravo tamo gdje se to može vidjeti.

Jon Paulien

Comments are closed.