Comments are off for this post

Postaviti stražu na vrata usta svojih

“Postavi, Gospode, stražu kod jezika mog, čuvaj vrata usta mojih” Psalam 141, 3.

Kad je riječ o načinu izražavanja, možda je jedna od najvećih pogrešaka koju čine i stari i mladi, spremnost na olako prelaženje preko nepromišljenog i nestrpljivog načina govora.
Smatraju kako je izvinjenje samo po sebi dovoljno: “Nisam pazio, nisam mislio to što sam rekao.” No, Božja riječ to ne shvaća olako.
Razlog najvećeg dijela životnih neprilika, boli u srcu i ljutnje potiče od nekontrolisanja naravi. U jednom trenutku prenagljene, žestoke, nepažljive riječi mogu nanijeti zlo koje ni kajanje cijelog života ne bi poništilo. O, koliko ima slomljenih srca, prijatelja koji su se udaljili i uništenih života zbog okrutnih, nepromišljenih riječi onih koji su mogli pružiti pomoć i ozdravljenje! …

Čovjek nije u stanju vladati svojim duhom služeći se samo svojom snagom. Ali uz Hristovu pomoć može postići samokontrolu.
Dosljedna čvrstina i nepristrana kontrola nužne su u disciplinovanju svake porodice. Kaži mirno ono što želiš, budi obzirna i ispuni bez odstupanja ono što si rekla. … Ne budi nikad namrštena čela i neka preko tvojih usana nikad ne pobjegne gruba riječ. Sve takve riječi Bog zapisuje u svoju knjigu.
Prekovremeni rad ponekad uzrokuje gubitak samokontrole. Ali Gospod nas nikada ne primorava na ishitrene, nepromišljene poteze. Mnogi na sebe stavljaju terete koje im milosrdni Otac nije namijenio. Dužnosti koje im nikad nije odredio, nekontrolisano sustižu jedna drugu. Bog želi da shvatimo da ne proslavljamo Njegovo ime kad preuzimamo na sebe toliko mnogo tereta da postanemo preopterećeni, umornog srca i iscrpljenog uma, povrijeđeni, razdražljivi i svadljivi. Trebamo nositi samo onoliko odgovornosti koliko nam Gospod daje, imajući u Njega povjerenja, čuvajući svoje srce čistim, ugodnim i
saosjećajnim.

Comments are closed.