Comments are off for this post

Razočarenje – ohrabrenje

Jeste li kad bili razočarani? Ko vas je razočarao? Jesu li to bili vaši prijatelji, rođaci, političari, vaša porodica, susjedi, sveštenik, crkva? Je li vas Bog razočarao? Osjećaj razočaranja je nešto što nas sve povezuje. Postoji više stepena razočaranosti:

Razočaranost u druge: To je najčešća razočaranost jer mi nevolje obično vidimo u nečem što je izvan nas, u okolnostima ili drugim ljudima u koje se vrlo lako razočaramo.
Razočaranost u Boga: Često Bogu pripisujemo krivicu za ono što smo sami napravili ili što su nam učinili drugi ljudi. Ako se događa neko zlo ili ako nam nisu uslišane naše molitve, odmah smo spremni razočarati se u Boga.
Razočaranost u sebe: U prirodi razočaranja je da se širi. Ako dopustimo u sebi tu zarazu razočaranja u druge, pa i u Boga, samo je pitanje vremena kad ćemo se razočarati i u sebe. Živimo u svijetu postignuća koje smo sami stvorili. Porodica i okolina očekuju od nas te uspjehe. Ako ih ne ostvarimo, postajemo razočarani sami u sebe.
Božja razočaranost u nas: Ovo je zapravo samo ljudsko vjerovanje, ali može biti najteže za prebroditi. Jer ako je i Bog, kao moja posljednja nada, razočaran u mene, kome ću ići i što mi preostaje?

Razočaranje, obeshrabrenje i neuspjeh postoje u životu svih ljudi. No kako se vjernici trebaju nositi s tim? Pogledajmo biblijski primjer Davida. Na početku svojeg života doživljavao je nevjerovatne uspjehe. Bio je pomazan za kralja Izraela, pobijedio je diva neprijateljske filistejske vojske Golijata, kralj Saul ga je izabrao za ratnika i muzičara na svome dvoru, vojska ga je voljela, a žene su pjevale pjesme o njemu.

Ali onda se počeo događati obrt. Svijet mu se počeo rušiti. Saul je bio ljubomoran i počeo ga je progoniti kako bi ga ubio. Izgubio je posao, sigurnost, ženu, status ratnika i muzičara. Morao je pobjeći u zemlju svojih smrtnih neprijatelja Filistejaca. Tamo se tako uplašio njihovog kralja da se pretvarao da je umobolan kako bi spasio glavu.[1] Završio je u pečini Adulam na čelu društvenih izopštenika, dužnika i nezadovoljnika.[2] Jednoga dana neprijatelji su im oteli njihove žene i djecu. Plakali su sve dok im nije ponestalo snage za plač. A zatim su se okrenuli protiv Davida u namjeri da ga ubiju.[3] U tom trenutku, na dnu Davidovog života, čitamo u Bibliji čudesnu rečenicu: “Ali se David ohrabri u Gospodu, svome Bogu.“[4]

Kako je to moguće? U čemu je tajna duhovnog života koji nadilazi sva ljudska razočaranja i strahove. Pogledajmo što je sve uključivalo Davidovo ohrabrenje u Bogu!

Iskreno se izrazio i suočio s razočaranjem. U 142. Psalmu, pisanom u pećini, čitamo: “Glasom svojim ka Gospodu vičem… Izlivam pred njim moljenje svoje, tugu svoju pred Njim kazujem.”
Vjerovao je da je Bog sigurno utočište, iako nije razumio što se zbiva. U 5. stihu istog Psalma čitamo: “Vičem k Tebi, Gospode: ‘Ti si utočište moje!’”
Stvarno djelovanje. David je nakon tog unutrašnjeg ohrabrenja otišao na molitvu i upitao Boga što da čini. Bog mu je odgovorio da ide i oslobodi zarobljene članove njihovih porodica. David je to i učinio.[5]

Zna Bog i za sve naše današnje patnje. Zna On da smo često umorni, opterećeni i razočarani. Isus nam zato kaže: “Dođite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ću vas odmoriti.” [6] Zašto Mu ne bismo došli, rekli sve što nas muči, vjerovali u Njega i učinili sve što On kaže. Tako bismo pobijedili mnoga razočaranja, a život učinili sretnijim.

Darko Kovačević

[1] 1. Samuilova 21,13-15

[2] 1. Samuilova 22,1-3

[3] 1. Samuilova 30,3-6

[4] 1. Samuilova 30,6

[5] 1. Samuilova 30,8

[6] Matej 11,28

Comments are closed.