Comments are off for this post

Tajne starih mrtvih gradova

Bliski istok smatramo ne samo područjem ogromnih rezervi nafte, već i vrlo eksplozivnim dijelom svijeta u političkom smislu. Na ovom prostoru su vjekovima živjele brojne civilizacije, jedna uz drugu poput bisera na ogrlici. S ovog područja dopire privlačna svjetlost istorije, dragocjenosti i tajanstvenosti. Još od Napoleona arheologe privlače zemljane uzvisine koje lokalni narod naziva tel. Umjetnici i naučnici koje je Napoleon 1798. godine poveo sa sobom u Egipat bili su zadivljeni otkrićima među kojima je jedno od prvih bilo Rozetski kamen ispisan grčkim, egipatskim demotskim i staroegipatskim hijeroglifskim pismom. Zahvaljujući tom kamenu kasnije je Jean Champollion otkrio “ključ” za dešifrovanje egipatskih hijeroglifa.

Arheolozi su uporno kopali i kroz prašinu i krhotine došli do slojeva s gradovima i civilizacijama starim nekoliko hiljada godina.

Tako su malo-pomalo krhotine, svici, grnčarija, natpisi i čitave zakopane civilizacije ispričale zadivljujuću priču koja učvršćuje našu vjeru, budi nadu i otkriva Boga hiljadama i milionima zbunjenih i potištenih ljudi.

Uzmimo izuzetno važan dio Svetog pisma – proročanstva. Sve što je potrebno da bi se jednom zauvijek odbacila Biblija – pronaći jednu jedinu grešku u njenim proročanstvima. U Knjizi proroka Isaije 46,9 i 10 piše: “Ja sam Bog, i nema drugoga; Bog, niko mi sličan nije! Onaj sam koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo!” U Božjoj knjizi se od početka objavljuje svršetak. U Bibliji postoji najmanje hiljadu proročanstava koja sežu u buduća stoljeća i otkrivaju budućnost. Da bismo to pojasnili, pođimo u Egipat.

U Asuanu, oko hiljadu kilometara južno od Kaira, Nil se dijeli i stvara otok Elefantinu. Ovaj otok je u staro vrijeme naseljavala kolonija Jevreja. Tamo su pronađeni zanimljivi svici papirusa. Našao ih je arheolog koji se, zavirujući u neku staru kolibu, slučajno spotakao o krokodile ispunjene prastarim spisima. Pri tom su se stare krokodilske kože raspale i otkrile rukopisno papirusno blago.

U blizini je sagrađena divovska asuanska brana, trudom ruskih inženjera i 32 000 egipatskih radnika. Jezero nastalo podizanjem brane osigurava vodu za navodnjavanje zemlje, proizvodeći uz to i električnu energiju. Voda je preplavila područje ispred brane i potopila mjesta na kojima su se uzdizali hramovi Abu Simbela. Nastojanjima UNESCO-a hramovi su premješteni oko sedamdeset metara više da bi se sačuvali prastari rijetki spomenici iz vremena Ramzesa II.

Oko dvjesto kilometara sjevernije od Asuana nalaze se hramovi Luksora i Karnaka. Ondje su živjeli stari faraoni, a kad bi umrli, prebacili bi ih preko rijeke i pogrebli u brdima Doline kraljeva.

Kraljica Hatšepsut pokopana je na suprotnoj strani doline u manjoj, takozvanoj Dolini kraljica. Egipat je bio moćno kraljevstvo koje je proizvodilo hranu za dobar dio starog svijeta. Imao je nenadmašnu kulturu, a njegovo bogatstvo izazivalo je zavist okolnih naroda.

Neće više biti knezova u egipatskoj zemlji
Ali, nailazile su promjene. Obratimo pažnju na neka zanimljiva pretkazanja. U Knjizi proroka Jezekilja 30,13 piše: “I neće više biti knezova u egipatskoj zemlji…” Kad je ovo proročanstvo izgovoreno, činilo se da se pred Egiptom nalazi trajna i slavna budućnost. Ali Bog budućnost vidi mnogo jasnije od smrtnoga čovjeka. Od 332. godine prije naše ere pa sve do naših dana Egiptom su vladali kraljevi porijeklom od drugih, neegipatskih naroda. Kralj Faruk, posljednji vladar, bio je Albanac. Nije li ovo snažan dokaz da je Biblija nadahnuta Božja riječ?

Slikarije i natpisi otkrivaju veličinu prastarih kraljevstava faraona, ali od toga vremena do danas Egipat se nije mogao pohvaliti kraljem koji je bio porijeklom Egipćanin.

Jedan od velikih istraživača Egipta bio je Francuz Jean Champollion, rođen 1790. godine. On se u potpunosti posvetio proučavanju istorije starog Egipta. Kad su Napoleonovi arheolozi pronašli Rozetski kamen – koji se danas čuva u Britanskom muzeju u Londonu – mladi Jean je odlučio dešifrovati egipatske hijeroglife. Na tom kamenu ispisani su tekstovi na dva jezika. Jedan je bio grčki, a drugi egipatski – pisan hijeroglifima i demotskim pismom. Kasnije su dešifrovana i druga pisma i natpisi, među njima i Šešonkov natpis i pisma iz Tel el Amarne.

Nađeni izvještaji o Hetitima
Godinama su kritičari Biblije tvrdili da biblijski Hetiti nisu nikad postojali. Pronalasci koji su uslijedili potvrdili su biblijski zapis o ovom narodu. Nedavni nalazi na području Turske dokazali su postojanje velikih hetitiskih gradova.

Uništenje idola u Memfisu
Saqara je staro područje na kojem se nalazi Memfis. Prorok Jezekilj prenosi Božju poruku da će kumiri, to jest idoli u Memfisu, biti razoreni. Značajni egiptolog A. M. Edwards kaže: “Sve što je ostalo od Memfisa, najstarijeg među gradovima jeste nekoliko humaka ruševina, desetak slomljenih kipova, i – ime. Čovjek teško može povjerovati da je taj veliki grad ikada bujao na ovom mjestu, ili se pita kako je mogao biti tako potpuno zbrisan.” Razorenje Tebe i Memfisa bilo je temeljito. Sigurno je bilo rugača koji su se smijali proroku kad je pod nadahnućem Božjeg Duha izrekao ovo proročanstvo; ali Božja riječ je istinita.

Egipćani su imali oko dvije hiljade bogova, i nema sumnje da su mnogi od njih obožavani u Memfisu.

Među mnogim grobnicama drevnih kraljeva u Dolini kraljeva nalazi se grob Tutankamona. Kopajući pod grobom Ramzesa VI arheolog Howard Carter otkrio je stepenicu iza koje je slijedilo još petnaest drugih. Tako je sa svojim pomoćnicima ušao u grob kralja Tutankamona, koji je umro navršivši jedva osamnaest godina. Lord Carnarvon, koji je finansirao cijelu ekspediciju, pozvan je u Egipat da prisustvuje otkriću zlata i nakita u vrijednosti oko 40 milijuna dolara. U ovoj veličanstvenoj grobnici bili su pohranjeni različiti predmeti – kola, ogrlice, prstenje. Bila je to jedina grobnica što je otkrivena netaknuta. Danas se ovo blago nalazi u Kairskom muzeju. Božji prorok Mojsije odrekao se ogromnog bogatstva kad je odlučio izvesti Božji narod iz Egipta.

Nestanak papirusne trske
Egipat je prolazio kroz razdoblje nemorala i zločina. Egipćani su na papirusu, materijalu za pisanje koji su proizvodili iz trske, ispisivali nemoralna djela. Oko 700. godine prije n.e. preko proroka Isaije došlo je odmjereno proročanstvo: “Uvenut će trska i sita, sva zelen pokraj Nila… propast će, raspršit se, iščeznuti.” (Isaija 19,6.7) Danas u Egiptu ne raste papirusna trska, iako su rijeke prije 2700 godina njome obilovale. Malog Mojsija roditelji su sakrili u toj trsci. Par stabljika trske danas još možemo vidjeti jedino pred muzejom u Kairu. Biblija je prorekla da je više neće biti. Danas je možete naći u drugim zemljama Bliskog istoka, ali ne u Egiptu.

Presušit će rukavci rijeke
U vrijeme kad je objavljeno proročanstvo o papirusnoj trski bilo je obilje rukavaca i prokopa. Arheolozi to danas mogu potvrditi. Ali isti tekst kaže da će svi presušiti. Proročanstvo se ispunilo u svim pojedinostima. Pritoci Nila odavno su presušili pa postoje samo obrisi koji svjedoče o njihovom nekadašnjem postojanju. Mnoge od njih moguće je vidjeti iz aviona.

U dolini gdje se nalazi hram iz Karnaka, iza statue Amenofisa IV nalazi se dobro očuvan reljef kraljice Hatšepsut. To je kraljica koja je, kao princeza, spasila Mojsija skrivenog u trski na obali Nila. Ona je osnovala veliko carstvo i bila je poznati graditelj, što se još i danas vidi po njenom veličanstvenom hramu. U blizini stijena u planinama zapadno od Luksora izgradila je prostranu i prekrasnu palatu. Za vladavine kraljice Hatšepsut tkalo se platno koncem koji se sastojao od 356 niti. Iz tog su vremena nađena balzamovana tijela sa zlatnim plombama u zubima i umjetnim staklenim očima.

Grad Petra
U ovom izlaganju dotaknut ćemo se još jednog grada – Petre. Dobrim dijelom istorije Petra je bila izgubljena za zapadni svijet. Prije 2000 godina nalazila se na vrlo prometnom karavanskom putu, tako da su je posjećivali mnogi putnici koji su putovali mediteranskim i istočnim zemljama. U Petri su postojali stari oblici obreda i bogosluženja. Hramovi su isklesani doslovno u liticama pješčanika, koje se iz doline dižu do 130 metara u visinu. Veličanstveni ružičasti kamen pruža nezaboravan prizor pri izlasku i zalasku sunca. Čak i usred podnevne žege očarava svojim izgledom starine. U tom kanjonu dugačkom nekoliko kilometara nalaze se hramovi, oltari, domovi i grobovi.

Mjesto pustoši. Sveto pismo naziva žitelje Petre sinovima Edomovim, Edomcima ili Idumejcima. U Jeremiji 49,17 nalazi se proročanstvo koje kaže da će ovo mjesto biti razoreno. Štoviše, u Jezekilju stoji da će ono postati pustoš i pustinja jer će nestati njegovih stanovnika.

Narod uništen. Edomci su bili uništeni a zavladali su Nabatejci. Čak su i Egipćani bili zainteresovani za to mjesto, ali su karavanski putevi izmijenjeni pa je ovo mjesto postalo značajno, ne samo zbog svoje drevnosti i ljepote, nego i zato što je proročanstvo doslovno ispunjeno. Prorok Avdija pretkazao je sud koji očekuje Petru.

Sva ova proročanstva su se ispunila i analima istorije dodato je još jedno poglavlje. Posljednji stih Avdijine knjige kaže: “Izbavitelji će izaći na goru Sion da sude gori Jezavljevoj. I tada će nastati carstvo Gospodnje.” Bog se svakako opravdao ispunjenjem proročanstva.

Zlatna vrata
U srcu Bliskog istoka stoji Jerusalim, opasan bedemom. U grad se ulazilo na nekoliko vrata – zapadna su se zvala Jaffa, južna Gnojna, sjeverna Damaštanska i istočna Stefanova. Ima još nekoliko vrata kojima se služe stanovnici i turisti. Ali na istočnoj strani grada nalazila su se još jedna vrata. Ona su zazidana ubrzo nakon što je Hrist prošao kroz njih na svom putu u Getsimaniju i kad su Ga iste noći vojnici proveli natrag u Jerusalim. Čak i kad je Sulejman Veličanstveni u 16. vijeku obnovio jerusalemske zidove – dakle stotinama godina nakon što su Rimljani razorili grad – iz nekih je razloga obnovio i spomenuta vrata, da bi ih potom dao zazidati prije službenog otvaranja. Sve do danas ta su vrata ostala zatvorena. Ovo nam je dobar povod da razmotrimo zanimljiv tekst u Jezekilju 44,1-3: “Potom me odvede natrag k izvanjskim vratima Svetišta, koja gledaju na istok: bijahu zatvorena. I reče mi Jahve: ‘Ova će vrata biti zatvorena; neka se ne otvaraju, i nitko neka ne ulazi na njih, jer ja Jahve, Bog Izraelov, kroz njih prođoh – zato neka budu zatvorena. Samo knez, jer je knez, smije sjesti tu i blagovati pred Jahvom; tada neka uđe kroz trijem vrata i istim putem neka izađe.’” Ova se vrata nalaze na zgodnom mjestu za pristup u grad… ali su zatvorena. Razgovarao sam s poznatim stručnjakom za stare jezike i on mi je potvrdio da se ovaj tekst treba primijeniti na Hrista. Poslije Njegove smrti i vaskrsenja vrata su zatvorena i nikad otvarana, uprkos obnavljanju gradskih zidina.

Gradovi se ruše, narodi padaju, “… ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka”. Zahvalimo Bogu za Knjigu koja je istinita i koja nam daje upute o budućnosti našeg svijeta i o budućnosti našeg života.

                                                                                                                                 David Currie

Comments are closed.